Kuća za čitanje - predstavljanje nove knjige Tihomira Matijevića

 

Gradske galerije Osijek pozivaju vas na predstavljanje knjige Kuća za čitanje autora Tihomira Matijevića kao i kataloga njegove nedavne izložbe Duga ekspozicija, u srijedu, 29. listopada 2025. u 18 sati u Galeriji Waldinger, Fakultetska 7, Osijek.


Predstavljanju će prisustvovati urednik Igor Gajin, autor predgovora kataloga Daniel Zec, nakladnik Saša Paprić kao i sam autor.


Uz predstavljanje popratno će se prikazati video performans Tihomira Matijevića pod nazivom Sanjao sam revoluciju.


O Kući za čitanje - Igor Gajin:


Čin čitanja i kultiviranje duha čitanjem za Tihomira Matijevića je koliko hedonističan čin, toliko i fascinantan fenomen, pa se u rukopisu zanima za sve aspekte knjiške kulture: od povijesti knjiga preko neuroznanstvenih procesa u čovjekovoj glavi tijekom čitanja, pa do sudbine knjige i kulture čitanja u novom tehnomedijskom okruženju.


I premda je s jedne strane Matijević sklon teorijskoj elaboraciji s obzirom da je protejski karakter eseja otvoren svim diskurzivnim praksama, s druge strane vrlo emotivno i poetično estetizira čin čitanja i atmosferu kućne biblioteke kao egzistencijalno važan kulturni ritual. Esejističku prozu ispisuje u koncentričnim krugovima, pa se iz svijeta knjiga u koji čitatelj isprva uranja autor nadalje tematski širi na kontekst, na važnost ambijenta i pripadajuće mu atmosfere u kojima se knjiga prima i doživljava, traži i nalazi, tako da se užitak u tekstu širi na čitanje poetike prostora, odnosno sobe, kuće, doma, zavičaja...


Čitateljsko lutanje mislima u idili kamene dalmatinske kuće kao arhitekture koja je u harmoniji s prirodom Matijević bešavno pretače tekst u povijest pomorskih, ali i svih ostalih životnih lutanja, političkih, ekonomskih, klasnih, filozofskih, duhovnih, itd., podsjećajući nas na bogatu mornarsku i sveukupnu kulturnopovijesnu tradiciju Pelješca, ali nas i zadivljujući impresivnim, doslovno hamvaševskim i bachelardovskim, istodobno i eruditskim i pjesničkim opisom spiritualnih veza između čovjeka i tla, bića i prostora, duše i kuće, duha i doma.


Iz predgovora kataloga Duga ekspozicija autora Daniela Zeca:


Izložba Tihomira Matijevića u osječkoj Galeriji Waldinger jednim dijelom predstavlja umjetnikov refleksivan povratak vlastitim radovima kroz proces „recikliranja“ i rekontekstualizacije. 

Matijević koristi svoja ranije nastala djela – cijele skulpture ili dijelove prijašnjih kompozicija – kako bi stvorio posve nove, kompleksne simbiotske skulpturalne cjeline i instalacije. Postupak, međutim, nije destruktivan, već integrativan – sintezom starih i novih elemenata te stvaranjem posve recentnih, do sada neizlaganih radova, nastaje duhovita kiparska igra značenja i oblika, u kojoj ironija i humor određuju ton. (str.2.) 

Matijević s lakoćom balansira između ozbiljnog i zabavnog – njegova djela jednako pozivaju na smijeh i promišljanje. Ironijskom pronicavošću, s dozom cinizma, komentira umjetničke konvencije, društvene pojave i vlastitu poziciju umjetnika, opipavajući granice umjetnosti i kiča, skulpture i spomenika, „visoke“ umjetnosti i umjetničkog obrta, klasičnih formi i popularnih simbola.

Od ironije do iritacije, od zajedljive zajebancije do egzacerbacije – stanja ozlovoljenosti, kada nakon smijeha ostane gorak okus u ustima – zaokružen je specifičan način oblikovanja sadržaja i forme, tematske preokupacije i emocionalna intoniranost Matijevićevih radova. U njegovu slučaju, ipak, proverbijalan vrag još nije odnio šalu.

Bordo - izložba i dokumentarni film u rodnom gradu velikog umjetnika

 

17. lipnja 2025. prisustvovali smo otvorenju izložbe „Bordin voz“  – posvećene Borivoju Dovnikoviću Bordi (Osijek 1930. – Zagreb 2022.) poznatom strip-crtaču i ilustratoru, stvoritelju mnogih animiranih likova s domaće scene, jednom od najutjecajnijih i najnagrađivanijih crtača na našim područjima. Izložbu je priredio Srpski kulturni centar Osijek, a proizašla je iz kalendara posvećenog Bordi i njegovom životu koji je sjajno ilustrirala i grafički oblikovala Agata Lučić. Izložba se sastoji od jednopanelnog postava ispunjenog Bordinim osobnim predmetima koje je Srpskom narodnom vijeću darovala njegova supruga Vesna Dovniković.

Bila je to dirljiva prilika da se mi koji smo ga poznavali posjetimo dragog čika Borde koji je više puta posjećivao rodni grad Osijek, družio se s nama na izložbama, promocijama, festivalima i prilikom dolaska u njegovu Osnovnu školu Svete Ane.

Nakon izložbe u Kinu Urania premijerno je prikazan dokumentarni film Škola hodanja 2. Film prikazuje kako je Borivoj Dovniković Bordo bio je mnogo više od crtača – bio je svjedok vremena, advokat običnog čovjeka, neumorni šetač kroz sustave i granice. Film je to koji nas podsjeća da hodanje nije samo kretanje – to je stav. I otpor.

Vrlo osobno prikazuje težak životni put velikog umjetnika koji nikad nije ispuštao olovku iz ruke.

Nakon premijere uslijedio je razgovor s filmskom ekipom, redateljica filma Jelena Novaković i supruga pokojnog Borde Vesna Dovniković otkrile su nam da je snimljeno čak 35 sati razgovora iz kojih je bilo teško odabrati 50 minuta materijala i da je autorica došla na ideju tako da ju je Bordo zamolio za pomoć nakon što je slučajno obrisao sa računala sve dokumente koje je pisao o svom životu. Nije bilo spasa, počeo je pisati ispočetka, ali tako je pokrenuta ideja za film koji je montiran dvije godine i Bordo ga, na žalost, nije uspio pogledati. Ostao je emotivni i bliski uvid u komadić njegova života i osobnosti, a gospođa Vesna Dovniković najavila je da će ispuniti obećanje koje mu je dala; priprema za izdavanje opširne memoare prema Bordinim zapisima.

Do samog kraja Bordo je ostao veliki umjetnik, crtao je svakoga dana do posljednjeg dana svoga života. Bila je čast poznavati ga.

 

Za one koji su premijeru propustili, film imaju priliku pogledati jer će se održati još dvije projekcije filma.

 

Tekst i foto: Tatjana Ivegeš-Wilhelm

 

Zbirka poezije: Modro i sivi - zapisi - prikaz

 

Podaci o djelu:

Modro i sivo - zapisi

Izdavač:

Hrvatski autorski strip

Format:

15,1 x 21,6 cm

Broj stranica:

80

Uvez:

Tvrdi

Cijena:

15,00 eura

O djelu:

U ovom izdanju Dušan Gačić svoje pjesničke vrhunce dijeli u diptih – reljefe sastavljene iz dva dijela – stvorivši poeziju posvećenu moru (Modro) i poeziju posvećenu gradu (Sivo).

Prva poetska djela nastaju još ranih 80-ih, ona su zapravo i obilježje cjelokupnog opusa Dušana Gačića jer su u pravilu i uprizorena unutar hibridne forme stripa i pjesništva, točnije poezije u stripu.

Naravno, Gačić ne staje, kontinuirano stvara pa ovo djelo donosi dekadski izbor poezije, od danas pa do spomenutih ranih 80-ih.

Za svoj crtački način izražavanja Gačić nije imao izravnih uzora. Među profesorima na zagrebačkoj Akademiji, jedinu korelaciju naslućujemo u odnosu s crtačkim pristupom profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Gačić cijeni neka od ključnih imena modernističkih pravaca, ali jedinimeđu njima koji su mu doista bliski, su Georg Grosz i Alberto Giacometti, no ne toliko po crtežu, koliko po društvenoj angažiranosti i psihološkoj introspekciji vezanoj uz egzistenciju pojedinca, jer to su obilježja koja će uvijek biti u podlozi gotovo svega što će raditi.

Slično se može ustvrditi i za poetski opus gdje bliskosti pronalazimo u poetici Arsena Dedića. No, Gačić izbjegava dati doslovan odgovor na zadanu temu, na aktualno stanje, već je poseže k ideji koja se izdiže od trenutnog i daje kritički komentar na aktualno stanje kroz univerzalnu poruku. Ilustracija je vizualna interpretacija ideje koja najčešće izravno proizlazi iz teksta odnosno ilustracija je makar i na neizravan, asocijativan način komplementarna tekstu. Gačić iz teksta uzima osnovnu misao, onu koja često puta nije izravno iskazana, nego je čitalac otkriva čitanjem.

O autoru:

Dušan Gačić rođen je u Zagrebu 1958. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Više od četrdeset godina bavi se stripom, ilustracijom, animiranim filmom i fotografijom.

Radove objavljivao u brojnim časopisima i izlagao na više izložbi. Dobitnik je više nagrada, između ostalih i nagrade Andrija Maurović za životno djelo na području hrvatskogstripa. 

Inicijator i jedan od osnivača Multimedijalne grupe Divlje oko i Udruge Stripforum. Pokretač fanzina i časopisa Flit objavljivanog u različitim medijskim formatima. 

U autorskom radu na stripu sklon eksperimentu i istraživanju različitih tehnika izražavanja. Sadržajno, kroz većinu svojih ostvarenja govori o svakodnevici ili bliskoj prošlosti. Poznatiji stripovi i ilustracije objavljeni su mu u knjigama: Poezija u stripu, Trilogija (Dnevnik, Kuća paukova, Grad u mraku), Okus pepela, Ilustracije za nedjeljni Vjesnik, Modri stripovi i Cristoval Colon.